#ModulMemorije Otvaranje izložbe “FreeDoom”, u četvrtak u 19 sati u Historijskom muzeju BiH. Fotografi/kinje su: Ron Haviv, Morten Hvaal, Alessio Paduano, Natalio Jidovanu, Darko Bandić, Amel Emrić, Velija Hasanbegović, Ziyah Gafić i David Verberckt. “Odabrao sam fotografije koje izražavaju pojam progona. Time sam namjeravao istaknuti riječ izbjeglica koja se prečesto miješa s pojmovima migrant ili nezakoniti migranti. Smatram da je važno diferencirati između tih pojmova i istaći kako izbjeglice bježe od progona, rata i drugih direktnih životnih prijetnji, a ne samo kako bi započeli putovanje u potrazi za boljim životom. Postati izbjeglica nije svjestan čin.”- David Verberckt Izložba je nastala kao projekat udruženje Kontakt u saradnji sa #ModulomMemorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo.

Poljska predstava ‘Moja Bosna’ na sceni Kamernog teatra 55

Sarajevski ratni teatar i Kamerni teatar 55 predstavlju gostujuću predstavu Moja Bosna iz Poljske, koja će 28. septembra u 20 sati i 29. septembra u 12 sati biti izvedena na sceni Kamernog teatra 55.

Ideja da se priča o reemigrantima iz Bosne, koji su poslije II svjetskog rata naselili domaćinstva ostavljena od strane Njemaca u regionu Boleslavjeca, opiše i prenese na scenu rodila se u glavi reditelja i direktora Teatra Modžejevske u Legnjici, Jaceka Glomba. Baš u Legnjici se rodio pozorišni pravac koji je upisivao lokalnu historiju pričajući je u toploj, baladskoj stilistici kroz sadržaj scenskih drama.

Dokumentacijom historije boleslavjeckih reemigranata iz Bosne se pozabavila teatrologinja povezana sa legnjickim pozorištem, Katažina Knihalska, koja je također napisala scenarij. Spektakl Moja Bosna je dramaturški debi ove autorice.

Junake ove historijske balade u kojoj su fragmenti tragični i potresno isprepleteni sa scenama koje su u velikoj mjeri komične, gledamo u godinama iz II svetskog rata, iz tadašnjih situacija okrutnih borbi svih protiv svih (srpskih četnika, hrvatskih ustaša i domobrana, komunističkih partizana Tita),direktno poslije rata, kao novih domaćina zapadnih poljskih zemalja, kao i za vrijeme opkoljenog Sarajevo 90-ih godina prošlog vijeka.

Dramatični apel “Don’tletthemkillus!” (“Ne dozvolite im da nas ubijaju!”) vidimo na crvenim kao krv, majicama junaka. Priča počinje od plača i njime se završava.

“Već nekoliko generacija porodica poljskih reemigranata iz Jugoslavije žive u čudnoj emocionalnoj podijeljenoj svijesti. U zavisnosti od mjesta i okolnosti, ljudi naizmjenično o sebi govore – mi Poljaci, mi Bosanci. Tako je, takođe, bilo i ranije. Kad su živjeli u Bosni, čeznuli su za Poljskom. Kad su se naselili u Donju Šleziju, počeli su čeznuti za Bosnom”, izjavila je autorica Katažina Knihalska.

SARTR I MESS PREDSTAVLJAJU NOVU TAJNU FORMULU ZA DŽEM OD MALINA

Na “tajnoj” press konferenciji, održanoj tek pred nekolicinom novinara i novinarki koji/e su shvatili šifrirani poziv, o novim otkrićima u Sarajevu govorili su novinar Pedro Panama, spisateljica Ona, austrougarski poručnik Hiršfic, te strip autor Amir Amrić. Svjesni opasnosti kojoj se izlažu pojavljujući se u javnosti, neki od njih željeli su govoreći u kodovima, skrenuti pažnju na naizgled nepovezane simptome nadolazećeg mraka u gradu Sarajevu.

Pozdravljajući prisutne, historičar Nihad Kreševljaković zahvalio se učesnicima i učesnici konferencije i dao je riječ istraživačkom novinaru Pedru Panami koji je sebi u bradu izgovorio: «Zadnjih dana, u gradu se pojavio veliki broj pacova. Ništa čudno, s obzirom da voda već danima ne teče kanalizacijom. Samim tim ni česmama. Redukcije su već neko vrijeme sarajevska svakodnevnica. Ne zaboravite, ovdje dolazi svakakva bjelosvjetska bagra. Razni pacovi. Klingsori. Grifoni. Strani reporteri. Agenti tajnih službi. I mnogi drugi.»

Bez imalo rezerve, osjećajući se kao kod kuće poslije 105 godina života u Sarajevu, austrougarski poručnik ispričao je svoju dugu biografiju i naglasio da jako voli šetalište kraj Miljacke. A onda je sljedećom rečenicom sledio krv u žilama svih prisutnih. “Iako je pomalo zbijen, ovo je simpatičan gradić. Jako volim njegove punokrvne stanovnike.” Ne htijući, ponovo je u svima probudio špekulacije o svojoj vampirskoj naravi.

Spisateljica Ona, nakon decenija lutanja svijetom i avantura koje su promijenile historiju, vratila se u svoj rodni kraj. Kratko se požalila se na nedostatak sadržaja za osobe treće životne dobi. “Često sjedim na klupi u parku i čitam Šekspirove sonete, uplatila sam sebi boravak u jednom tihom i mirnom staračkom domu, gledam kako se ljudi boćaju i gledaju televiziju, slušam kako pripovijedaju priče o ratnoj prošlosti.”

Sarajevski nevidljivi čovjek Amir Amrić bio je štur na riječima, što je shvatljivo, jer je svojom nevidljivošću izazvao neprijatnost kod novinara i novinarki koji nisu znali gdje da upere mikrofone. “Hvala vam što ste me pozvali. Nekad se bojim da ne pripadam ovom gradu. Jednostavno, ne uklapam se. Iako sam jedan od priznatijih strip scenarista u Americi, malo ko iz moje okoline smatra to podatkom kojim bi se mogao posebno pohvaliti», istakao je Amir Amrić, podsjetivši svojim (ne)prisustvom na stari sarajevski fenomen nepriznavanja uspjeha ljudima koji to zaslužuju.

Više o svemu pogledajte u ekskluzivnom dvoiposatnom prilogu u Sarajevskom ratnom teartu 26, 28 i 29.9.2015. u 20h. Rezervišite svoje mjesto putem tajnog telefonskog broja 033/664-070 (svaki radni dan od 10h do 16h) ili u večernjim terminima i tokom vikenda na 064/4-168-148.

Sartr: "BOLERO" U SARAJEVSKOM RATNOM TEATRU

99% - Strah i bijeda Trećeg rajha

Poštovani/a,

 ‘’U želji da zabavim djecu, osmislila sam sasvim novu odjeću-interaktivnu, koja služi ne samo za odijevanje već učenje i zabavu. Zašto odjeća nama ne bi pružila nešto više.  Htjela sam da obratim pažnju  na tradicionalne zanate,  na tradicionalnu nošnju našu a i  nošnju drugih naroda. Također da se podsjetimo vrijednosti ručnog rada i unikatne forme. Sve sam to smiksala u svoju kolekciju “interaktivne odjeće” za djecu i djetinjaste.

Na odjevnim predmetima vise lutkice, koje se mogu skidati i ponovo stavljati, po želji. Te lutkice možete presvlačiti. Voće , cvjetići, autići, brodovi se također  mogu pomjerati i tako pravite sami sopstvenu priču. Odjeća je obogaćena sa puno broševa u obliku raznih buba i ptica, koje mogu da lete gdje vi odlučite.

U svojoj velikoj želji da pobjegnem od konzumerizma, neoriginalnosti, od ekološke neosvještenosti, od prebrzog tempa življenja, napravila sam odjeću, koja će vam omogućiti da malo zastanete i razveselite se.’’

Srdačno

Srijeda , 7. April u 19.00 – HANIKAH, GHB MEDRESA (preko puta Begove džamije)                                                                   

Izložba fotografija: Sandra Vitaljiić: “Neplodna tla”